«Ana i pali andeo», Plato, Serbia, 2007

Autor: Nikolaj Deznjev

Opis: Ovaj roman u kojem su tesno isprepletani realno i nerealno, ponovo nas vraca vecnoj temi – temi obaveze i odgovornosti pred svojom zemljom, bliskim ljudima, samim sobom. Bracni par Teljatnikovih,…

Nikolaj Popov (Deznjev) roden je 18. maja 1946. u Moskvi, zavrsio je Fakultet za fiziku i Ekonomski fakultet na Univerzitetu za medunarodnu trgovinu. Radio je u Drzavnom komitetu za nauku i tehniku i bio zaduzen za medunarodnu saradnju, a 1983. potpisao je svoj prvi ugovor sa Ujedinjenim nacijama, i narednih sest godina proveo sa porodicom u Becu. Po sopstvenim recima, za svoj knjizevni debi smatra povest „Medunarodni cinovnik“, objavljenu 1987. u casopisu „Mlada garda“. Clan je Saveza pisaca. „Kod nas je lakse pokazati clansku kartu, nego objasniti cime se bavis“ – kaze Deznjev. „Ozenjen sam, imam sina i mnostvo prijatelja. Pisem psod pseudonimom, ali ne skrivam svoje lice, kao ni pravo ime.“

„Ana i pali andeo“ objavljen je (pod razlicitim naslovima) u SAD, Francuskoj, Nemackoj, Italiji, Spaniji, Holandiji, Norveskoj, Poljskoj, Brazilu i Izraelu. Ostala dela: „Dosljak“, „Setnje ispod kisobrana“, „Ruski sindrom. Odiseja spijuna Kalosina“, „Beli gradic“, „Zuzalinov zivot“, Godina psa-lutalice“. 

Roman „Ana i pali andeo“, u kojem su tesno ispreplitani realno i nerealno, ponovo nas vraca vecnoj temi – temi obaveze i odgovornosti pred svojom zemljom, bliskim ljudima, samim sobom.

Bracni par Teljatnikovih, Ana i Sergej – mladi naucnik potpuno predan svom poslu, preseljavaju se u stan Anine preminule tetke, starice Kovaljevske, i tu pocinju njihove porodicne neprilike, kojima je bez imalo zle namere doprineo pali andeo Lukarije, ciji je zadatak da spasi svest od propasti. 

Pri svom ponovnom povratku na Zemlju on se zaljubljuje u Anu. Njegova nova zemaljska misija puna je neocekivanih obrta i iskusenja. Na pocetku knjige ga nalazimo u njegovoj radnoj sobi do koje se sa Zemlje stize jedino kroz otvor u astralnoj ravni. Tamo usred starih uljanih slika on cita filozofiju, razmislja o svojoj sudbini i izmislja komplikovane koncepte samoizlecenja. 

Njegov plan zahteva da otputujue na Zemlju i ponovo pronade mehanicki casovnk koji je slucajno otkrio u svom ranijem zivotu u Rusiji, casovnik vremena kao takvog. Konacno, Lukarijeva potraga vraca ga u Moskvu 1932. godine gde se pojavljuje kao belogardejac odlucan da se bori protiv onoga sto on smatra apsolutnim zlom, kao i da sretne i zavoli zenu u telesnoj formi, koja se zove Ana. Njegovi saigraci su sarolika druzina. Tu je Ljusi, pomodna prostitutka sa velikim ocima rusalke, ruska vodena vila. Ona spava sa strancima dok su joj drzava i drzavna birokratija svodnici. Tu je i beskrupolozna Sepetuha, goblin cije su prirodno staniste mocvare i sume, a koji je poslat da spijunira Lukarija. Tu je i sila ovde zamisljen kao neko ko ima dovoljno duha da izabere zamak u Spaniji izgraden od zivih stena kao mesto za svoje intervjue sa svojim podanicima, da bi zatim trazio od njih da se obuku kao vitezovi i dvorjani. I konacno tu je Anin muz, fizicar, koga je skoro do ludila dovela formula «dvostrukog cvora, zapisana u zlatno i crno – od izuzetne vaznosti jos potpuno nepoznata bilo kome», a koju on treba da objasni svetu da bi mu donela slavu. Protagonisti se pojavljuju u razlicitim vidovima, u razlicito vreme, u okviru istorije i van nje, kako vec Deznjev zamislja primordijalnu borbu izmedu dobra i zla kao utakmicu koja se igra po dobro utvrdenim pravilima sovjetske birokratije prozete elemetima hriscanske kosmologije, istocnjackog misticizma i klasicnog stoicizma. Dok su Deznjevljevi upadi u religioznu filozofiju ponekad vrlo jednostavni njegovo pozivanje na unutrasnji zivot staljinisticke Rusije kojom objasnjava uvrnutost sveta odise lukavim humorom. Operativci Odeljenja mracnih sila za tajne operacije, plasljiva bica sa sapama i upalim grudima, prekriveni retkom dlakom izjavljuju: «Mozda sam nevazno bice, ali sam koristan zubcanik u velikoj masini, i ponosan sam zbog toga.» I ono sto kreira anticke tragicke i filozofske elemente kroz celu Deznjevljevu pricu je tuzna i duboka ljubav za Rusiju, tu «varvarsku, mracnu i neprozirnu zemlju.» Lukarije takode deli tu ljubav. Kada ga pitaju zasto je tako privrzen ovoj «nesrecnoj zemlji» on odgovara, kao sto bi i Deznjev odgovorio, da je tamo «sve smislenije i jace». Sef tajnih operacija u jednom trenutku kaze da Rusija vise ne postoji, da su je tri generacije pod sovjetskom vlascu pretvotrili u zemlju naseljenu «duhovnim naslednicima zatvorskih cuvara i potkazivaca», i da je sve sto je preostalo od nje kakva je nekad bila, njeno ime. Ova mracna prognoza, kao i vecina informacija koja daje ovaj sumnjivi izvor je ocigledno pogresna. Samo postojanje ove knjige dokazuje suprotno. Sve dok u Rusiji nastaje literatura tako slozena, bogata, mudra, Rusija u najmanju ruku u svetu pisane reci ostaje sila sa kojom treba racunati         

Cena nije definisana